Dragi posjetitelji portala www.utrke.net.
Pozivam Vas da se uključite u humanitarnu akciju "The Terry Fox Run" za istraživanje raka 2007, u kojoj se prikupljaju novčana sredstva koja će se na kraju akcije darovati djeci oboljeloj od raka u Klinici za dječje bolesti na Šalati, Zagreb.
Svoj doprinos akciji možete napraviti direktnom novčanom uplatom na žiro-račun ili kupnjom promo majice na dan utrke (16.9.2007.) na Jarunu.
U nastavku slijedi potresno pismo Terry Fox-a kojim traži pomoć za trku (citat iz priloga koji je išao uz Jutranji list 11.9.2007., a koji u cijelosti možete pročitati ovdje).
Večer prije nego sam doživio amputaciju desne noge, moj trener košarke donio mi je časopis s člankom o čovjeku koji je doživio sličnu sudbinu i nakon toga trčao na Maratonu New Yorka. Upravo to bio je presudni trenutak kada sam odlučio suočiti se s novim, nametnutim izazovom i ne samo nadvladati svoj invaliditet, nego ga u potpunosti pobijediti. Nikako nisam želio jednog dana pogledati u prošlost i reći da me to u bilo čemu onesposobilo.
Kroz vrlo kratko vrijeme shvatio sam da će to biti samo pola mog zadatka, jer sam prolazeći kemoterapiju 16 mjeseci doživio grubu stvarnost i osjećaj nemoći koji je vladao u klinici. Vidio sam lica koja su se i dalje hrabro smiješila, ali i one koji su u potpunosti odustali. Upoznao sam osjećaje nade, poricanja i očaja. Moj zadatak nije mogao biti sebičan. Nisam mogao napustiti ovaj svijet znajući da iza sebe ostavljam mnoga takva lica i osjećaje, iako sam znao da će mi odlazak donijeti određeno oslobođenje. Patnja mora negdje prestati… odlučio sam prevladati vlastita ograničenja u svrhu tog cilja.
Od početka trka je bila izuzetno teška i osim sa standardnim poteškoćama s kojima se susreću svi sportaši posvećeni svome cilju, susretao sam se s mnogim preprekama vjerojatno nepoznatima trkačima sa dvije zdrave noge. Svi ti problemi sada su iza mene, jer sam im se uspio oduprijeti ili sam naučio nositi se s njima. Osjećam svoju fizičku i psihičku snagu. Uskoro ću tjedno moći pretrčati 1 milju više i zajedno s treningom snage kojim sam se bavio, do slijedeceg travnja moći ću postići ono što je do nedavno za mene bio samo daleki san koji u zemlji čuda postaje stvarnost pretrčati Kanadu i prikupiti novac za borbu protiv raka.
Trčati mogu, čak i ako ću morati puzati posljednjim kilometrima.
Potrebna nam je vaša pomoc. Ljudi u klinikama oboljelih od raka diljem svijeta trebaju ljude koji vjeruju u čuda. Nisam sanjar i ne kažem da ću svojom inicijativom dobiti odgovore ili pronaći lijek protiv raka. Ja jednostavno vjerujem u čuda. Moram.
Terry Fox, listopad 1979. g.