Ako si normalan, ne možeš ništa vrijedno napraviti. Uspijevaju samo oni koji, pa recimo, nisu baš sasvim normalni, kaže Josip Dikon Brada, 53-godišnji Zagrepčanin - najekstremniji hrvatski sportaš koji se 6. lipnja u njemačkom Moosburgu sprema završiti ono što još nije napravio niti jedan Hrvat.

Trostruki ironman - 11 kilometara plivanja, 540 kilometara vožnje biciklom i na kraju trostruki maraton -gotovo 127 kilometara trčanja u komadu!

- Bude li sve u redu, za to će mi trebati ‘sekundica’ manje od 40 sati. Inače, limit je 56 sati - kaže Dikon, legenda među svim ekstremnim sportašima koja zadivljuje svojim uspjesima, ali pripremama i proslavama uspjeha.

Posebne programe prehrane poštuje, ali špek i luk uoči natjecanja nikada neće odbiti. Za koncept karantene su ga obavijestili, ali o njemu najčešće razmišlja kada se u dobrom društvu opušta uz pivo. Za odmor, pak, kaže da je relativna stvar.

U to su se ponajbolje uvjerili njegovi konkurenti na kraju prošlogodišnjeg dvostrukog ironmana u Neulengbachu. Nakon 7,6 kilometara plivanja, 360 kilometra vožnje bicikla i 84,39 kilometara trčanja neki su njegovi konkurenti završili na infuziji, neki su shrvani bolovima smrznuti pokušavali pod dekama uhvatiti malo sna, a Dikon je otrčao još jedan počasni krug s hrvatskom zastavom.

Tek onda je, kao četvrtoplasirani u svojoj kategoriji i prvi Hrvat koji je završio dvostruki ironman, otišao spavati. Nakon 29 sati i 22 minute najintenzivnijeg napora spavao je čak puna dva sata. Probudivši se, odlučio je da je vrijeme za feštu i odlazak na pivo s pratiteljem Željkom Lalićem.

- Taj poziv na pivo nimalo me nije iznenadio. Brada je legenda i vjerujem da će završiti i trostruki ironman. Naravno, ako ne bude ozljeda - kaže Lalić.

Upravo je ozljeda i bila okidač koji je Dikona doveo i do bavljenja najekstremnijim sportom. Naime, krajem 70-ih godina, nakon bavljenja karateom u kojem je došao do crnog pojasa, ozlijedio je koljena i u sklopu oporavka tražio je zamjenski sport.

- Htio sam malo ojačati. Došao sam u zagrebački Dom sportova u teretanu i kad me je frajer vidio mršavog k’o štap rekao mi je ‘Ma daaaaj - odi kod biciklista’. Otišao sam njima i upoznao legendarnu ekipu zagrebačkih biciklista predvođenih Vladimirom Fumićem. Od tog dana cestovni bicikl, specijalka, najveća mi je ljubav i najdraži sport. Trčanje i plivanje došlo je nakon toga - kaže Dikon.

Razvojem novih sportova i popularizacijom triatlona, odlučio se pozabaviti i tom disciplinom koja uključuje plivanje, biciklizam i trčanje. Kao sportaš na prelasku iz tridesetih u četrdesete godine počeo je ostvarivati prve dobre rezultate u različitim disciplinama. Vrhunske je rezultate, pak, počeo ostvarivati u poznim četrdesetima.

- Daleko sam dogurao od dečeca koji je do 20. godine pušio tri kutije cigareta dnevno. Sada u pedesetima sam na vrhuncu. Kao mladac ne bih uzeo za ozbiljnog onog koji bi mi rekao da ću s pola stoljeća na plećima godišnje nastupati na 60 do 70 trka, među kojima su i maratoni, polumaratoni, rolatloni, duatloni, različitih triatloni i naravno - ironman - kaže Dikon.

Dosad ih je nanizao pet u mađarskom Nagyatadu, dvostruki ironman je završio u austrijskom Neulengbachu, a sada mu je preostao “samo” trostruki u njemačkom Moosburgu.

- Ima naših ljudi koji su od mene uspješniji u ‘običnom’ ironmanu. To je, prije svega velečasni Mario Stjepan Šikić za kojeg u šali govore da je brži i bolji uz Božju intervenciju. Ja sam, prema svemu sudeći ,‘vražji’ jer ‘grizem’ na dvostruke i trostruke ironmane. Za trostruki ironman posebno se ne pripremam jer sam u dugogodišnjem sustavu od 20 do 30 sati treninga tjedno. Ključna stvar je volja. Primjerice, prošle sam se godine nakon gotovo trosatnog plivanja u 50-metarskom bazenu u Neulengbachu tresao od hladnoće, smrznula su mi se stopala, vrtjelo mi se u glavi, noge su mi se grčile i sve živo me boljelo. Moj me pratilac Željko Lalić pratio do zone izmjene da bi uopće mogao doći do bicikla. Nakon masaže, jela i pića krenuo sam veseo kao posljednji natjecatelj na 360-kilometarsku vožnju tijekom koje sam dostizao druge i bio ‘vražji’ 13. u plasmanu. Osjećao sam se odlično, Željko me pratio u autu s rotirkom. No, svejedno, prolazio mi je kroz glavu ono o čemu nikada nisam razmišljao - zašto ljudi odustaju. Vrlo jednostavno - odustaju. Onda je došlo još samo 86,4 kilometra hodanja i trčanja - kaže Dikon i uz smijeh dodaje da u tim trenucima ipak nije bio sasvim normalan.

Naime, krivudao je po cesti lijevo-desno, pratilac je mislio da izbjegava lokve, a on se borio sa snom. Bio je to san o trostrukom ironmanu...

Članak preuzet s www.jutarnji.hr. Naslov članka: "Cro Ironman". Autor članka: Miroslav Edvin Habek. Foto: Ranko Šuvar i privatni album

Više o natjecanju saznajte na službenoj stranici http://www.ultra-triathlon-austria.at.