Pozdravljanje trkaca

[krcko]

U nekoliko gradova vani primijetio sam da je obicaj pozdraviti trkaca iz suprotnog smjera klimanjem glave. Kod nas to nije slucaj, bar u Maksimiru gdje obicno trcim. Buljim ja u njega, bulji on ili ona u mene i na tome ostane.

Kako je u drugim dijelovima Hr? Jesu li samo Zagrepcani tradicionalno rezervirani? Naravno, ne mislim na situacije gdje bi non-stop klimao zbog velikog broja trkaca, nego na "izolirane" susrete na svakodnevnim rutama...

Kad smo kod pozdravljanja, zelim sretan Uskrs svima koji ga slave

[dadek73]

Jesu li samo Zagrepcani tradicionalno rezervirani?

otiđi trčati na pravu ZG lokaciju, Sljeme , pa buš videl kak te budu svi ZagreBčanci pozdravljali , i trkači i planinari , kod nas nije baš popularno kimanje glave nego lagano podizanje lijeve ruke a ako ste fulali stranu mimolaženja na stazi može i desna , pozdrav i također Sretan Vuzem

[krcko]

To je drugo, na Sljemenu vrijede planinarska pravila. Mladji pozdravljaju starije, uzlazeci silazece...

[Karla1]

Ja uglavnom pozdravljam, i trkače i hodače koji mi idu u susret...baš me briga, nikad ne buljim to je tako nepristojno. Čak i kad radim neki brzi trening stignem pozdraviti ili na bilo koji način kimnuti čovjeku kojeg poznajem

[krcko]

"Buljenje" je trebalo znaciti uspostavljanje kontakta ocima. Ipak ne mozes klimati na coravo Zapravo sam mislio na pozdravljanje nepoznatih trkaca, poznanici su druga kategorija. Kad ih primijetim obicno se zaustavim i popricamo kratko (ili dugo u nekim slucajevima ). Doduse pri trcanju cesto budem u Antuntun-modu, svjestan okoline taman toliko da se ne zalijecem u drvece. Ispricavam se svima kraj kojih sam protrcao pogleda fokusiranog u daljinu

Kao sto je dadek primijetio, Maksimir je ipak dio grada i u njemu nije obicaj pozdravljati slucajne prolaznike. Setaca ima malo previse da bih svima klimao. Osim u iznimnim situacijama, trkaca ima taman koliko treba. Kad trcim u normalna vremena mimoidjem se s dvoje-troje na cijeloj ruti. Pozdraviti ili ne pitanje je identifikacije s trcanjem kao necim sto nas povezuje. I dalje se radi o slucajnim prolaznicima koje vjerojatno necu brzo ponovno susresti, ali dok trcimo imamo nesto zajednicko...

[mabrlic]

Tamo gdje ja, kao, trčim, kreće se čitava paleta raznoraznih likova. Od životinjskih do ljudskih. Dat ću naglasak na ove zadnje. Ima ih, od domaćih baba koje se križaju kad me vide- do stranaca, ponekad meni nedokučivih profila. Recimo samo da neki tu trče, neki bicikliraju, neki šetaju, a neki su samo zalutali. Babe se zateknu nedeljom po povratku iz crkve, popreko. Sve drugo neodređeno. Sretnem puno puta i ljude koje smatram prijateljima. I oni mene. Sad, dal me smatraju prijateljem il me samo sretnu, o tom po tom. Prođem. Bog-bog, ili samo dignem ruku u prolazu. Čak sam jednom i kraj rođene žene tako prošao. E da ste vidjeli jezikove juhe, poslije, nasamo, ... Natjerala me juha na razmišljanje. Pa da. Normalnim ljudima to doista izgleda nepristojno. Red je stati, popričati, bila kurtoazija il ne - al red je red. Kako nekom objasniti da danas želim pretrčati, recimo - 10 km. Pretrčao sam osam, ako sad stanem pet minuta, sve to je utaman. Gdje si bio - nigdje, što si radio - ništa. Pozdravljanje među trkačima? Moje mišljenje je, a vidio sam to puno puta, trkač koji ne pozdravlja je trkač. Ja sam džoger. Ili džeger (ove strane riječi doista mogu dovesti do neslućenih zabluda, koliko je samo varijacija na temu između džegera i džogera?). Ja pozdravljam. Trkač ide na nekoj granici na kojoj bih ja volio ići. Da sam recimo mlad, mršav, brz, zgodan, bogat... Nema se ni vremena ni smisla za širenje bratstva i jedinstva. Ja ih razumijem. Pa i one koji ne trče tako brzo. Možda sam se večeras i previše raskokodakao jer susret sa drugim trkačem meni i nije toliko česta pojava, više je ovog drugog(svega drugog), no mišljenja sam da nek pozdravlja tko hoće. Ne treba zamjerit ako netko samo prođe. Ionako nebi trčao da je normalan...

[MARK]

Pozdrav svima. Pratim portal već neko vrijeme no tek sad sam se odlučio uključiti u forum.

Samo da se nadovežem na post iznad. Ja dok trčim ne pozdravljam iz jednostavnog razloga: 80% vremena držim pogled fiksiran 5 metara ispred sebe u pod i fokusiram se na trčanje. No kad god mene netko pozdravi, uvijek dignem glavu i ljubazno odzdravim.

[ddado]

Evo, da se pohvalim, u Nasicama smo svi uljudni i lijepo se pozdravimo svaki put. pri tome mislim na trkace. ljude koji secu (sebe ili psa) obicno gledam s visoka i ne pozdravljam.

a sto se tice cijele ove diskusije - krcko je jasno govorio o pozdravu kimanjem glavom. nitko tu nije spominjao "stati i poljudikat se". a, osim ako ne radimo brzinski trening (koji je takitak nezgodno raditi u nekakvom parku), mislim da se uvijek moze kimnuti glavom ili lagano podici ruku.
_________________
Run for your life! Take it as you like!

[Arheotip]

Pozdrav, trkacice i trkaci!

Cisto da dam i samoborski osvrt...
U sumi pozdravljam uglavnom sve jer to nekako dodje i pod planinarsko pravilo (koliko god ta staza vise spada po neku setnicu nego pod sumu). Na stadionu svima velim bok ili dignem ruku kad prodjem.
A i na cesti kad kimnem glavom ili rukom.
Da, mogao sam krace reci - sve pozdravljam. Ne znam, drago mi je vidjeti da je jos netko dignuo dupe od kompa/TV-a/pive/kave/cigarete.
Jedina iznimka su oni za koje vidim da su krenuli danas odtrcati 500 metara i poslije toga se oprostiti od trcanja za ostatak ljeto. Messa don't like. A mogu se skuziti bez problema (nerijetko u dugim trenirkama na cijelom tijelu).
Mislim da sam neke stalnije trkace naviknuo na pozdravljanje i to mi bas drago.

I super su mi ljudi s kojima sam tu i tamo u kontaktu preko neta, a upoznali smo se i jedino uzivo pricali za vrijeme trke!

[krcko]

Lijepo je cuti da u Samoboru vlada trkacko prijateljstvo